Putujem

   Prebacivanje odavde do grada uvijek je bila nemoguća misija. Busevi kasne, ili ih nikako nema. Stopiranje je riskantno, ukoliko bi i imalo šta da se ustopa.    Uvijek se na našoj, nazovi autobuskoj stanici sjetim svih bogova, majki, svetaca… Lijepo se ispričam sama sa sobom. Zažalim što sam uopšte igdje i krenula. I tako…

Nastavi čitanje →

Tužno je vjerovati u snove koji se mogu kupiti

   Teško je to. Teško kad čovjek ima dušu. Onu pravu, ljudsku, široku i toplu. Teško je čovjeku biti čovjek.    Danas je sistem vrijednosti obrnut. Materijalno ne samo da je nadjačalo ono duhovno, već se duhovno apsolutno i potpuno zanemaruje. Nije više bitna tvoja duša niti "ono nešto" što nosiš u sebi. Ne. Bitan…

Nastavi čitanje →

Žene vole laskavce. Nisam ni prva, ni poslednja koja se zaljubila u nečiju slatkorječivost

   Uvodni dio: komplimenti sijevaju na sve strane, tu su zatim šale i pošalice, neobične situacije vezane baš i upravo za mene. Kao i obično, nemaju veze sa glavnim dijelom i onim zbog čega se ustvari javio. Pa ipak,  sve to nekako, lukavo i postepeno, poveže.    Mnogo je uljudan, prijatan i zainteresovan. Oblikuje razgovor…

Nastavi čitanje →

Obavještajna služba

               Meni su gori ovi što će ispisati na svome statusu: "Jao, ‘ajmo svi sad stavite da pada snijeg!" od onih koji su oduševljeni tom prirodnom pojavom.               Opštepoznato je da ne moraš ni izaći van, ni propratiti neki sportski, politički ili bilo koji drugi javni događaj jer ćeš za sve to i mnogo više…

Nastavi čitanje →